Ezzelino da Romano, prvak tal. gibelina (Onara, 25. IV. 1194 – Soncino, Lombardija, 27. IX. 1259). Pristaša cara Fridrika II., čija mu je kći Selvaggia postala suprugom (1238). Privremeno vladao Veronom, Vicenzom, Padovom i drugim sjev. tal. gradovima. Papa Grgur IX. izopćio ga je 1239, a papa Aleksandar IV. objavio je protiv njega križarski rat (1256). Ranjen prilikom napada na Milano (1259); umro u zatočeništvu. Slovio kao iznimno okrutan vladar, kojega je pokušao obratiti i sv. Antun Padovanski, no bez većeg uspjeha. Ovjekovječen u mnogobrojnim knjiž. (npr. Danteova Božanstvena komedija) i lik. djelima.