fanatizam (lat. preko franc.), slijepa odanost nekoj polit. ili vjerskoj ideji, osobi ili pokretu; zaluđenost, zanesenjaštvo. U ant. Rimu, vjersko ludilo Beloninih i Kibelinih svećenika koji su od zanosa razdirali vlastito tijelo u uličnim procesijama ili u hramovima prigodom vjerskih svetkovina. U XVII. st. fanaticima nazivaju pripadnike nekih vjerskih sljedbi (anabaptiste, kvekere i dr.). U suvr. doba f. se zlorabi u polit. svrhe uz spremnost pojedinaca ili skupina da se samožrtvuju u terorističkim akcijama. Fanatik, koji slijedi fanatizam.