Fancev, Franjo, hrvatski bibliotekar i književni povjesničar (Virje, 24. IX. 1882 – Zagreb, 31. III. 1943). Studirao slavensku i romansku filologiju u Zagrebi i Beču, gdje je i doktorirao 1907. Od 1919. do 1926. ravnatelj Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Zatim postaje profesor starije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu; od 1925. dopisni, a od 1940. redoviti član JAZU. Napisao mnogobrojne studije o hrvatskoj književnosti između XIV. i XIX. stoljeća. Posebno se izdvajaju njegovi radovi o kajkavskoj književnosti, književnom radu i jeziku hrvatskih isusovaca i protestantskih pisaca te o crkvenim skazanjima, dubrovačkoj komediji i hrvatskom preporodu. Bio je i predsjednik Društva hrvatskih književnika 1937–39. te stručni urednik za hrvatsku književnost u Hrvatskoj enciklopediji. Važnija djela: Dokumenti za naše podrijetlo Hrvatskoga preporoda (1790–1832); Latinički spomenici hrvatske crkvene književnosti 14. i 15. vijeka i njihov odnos prema crkvenoslovenskoj književnosti hrvatske glagolske crkve.