kovine ili metali (grč. preko lat.), skupina kem. elemenata s određenim zajedničkim kem. i fiz. svojstvima. Smjese takvih elemenata (legure ili slitine) također su k. Na sobnoj su temperaturi u čvrstom stanju (osim žive, koja je tekućina) i u većini slučajeva imaju visoko talište i vrelište. Dobri su vodiči el. struje i topline. Neke k. imaju svojstvo supravodljivosti pri temperaturama bliskima apsolutnoj nuli. O. 75% elemenata periodnog sustava su k. Prema kem. srodnosti dijele se na alkalijske, zemnoalkalijske, platinaste. Prema drugim svojstvima k. mogu biti lake i teške, crne, obojene, plemenite. U prirodi se najčešće nalaze u obliku spojeva i mineralnih ruda, rjeđe u elementarnom stanju (plemenite k.). Međusobnim miješanjem k. nastaju legure ili slitine, a njihovim spajanjem s OH-skupinom nastaju baze. Kada u kiselinama zamjenjuju vodikove atome, nastaju soli kovina. Svojstva k. određena su elektronima koji se mogu lako osloboditi te se slobodno gibaju unutar kristalne rešetke. Stvaraju pozitivne ione i stoga su elektropozitivni. Natrij i kalij su mekani i kemijski vrlo reaktivni. Na zraku gube sjaj. Najlakša je k. litij, a najteža osmij (22,6 puta gušći od vode). Najviše talište ima volfram. Najrasprostranjenije k. su željezo i aluminij. Od svih k. najcjenjenije je zlato. Sve su k. u širokoj upotrebi, a neke i od davnih vremena, tako da su se po njima nazivala i pov. razdoblja (bakreno, željezno, brončano doba). Na granici između kovina i nekovina su polukovine ili metaloidi.