princeps (lat. prvak, čelnik), u ant. Rimu, uglednik, odličnik, glavar. U doba republike naslov princeps senatus (prvak senata) davala se najuglednijem senatoru, prvome u popisu senatora, koji je redovito na sjednicama prvi govorio i glasovao. Najčešće je to bio najstariji bivši cenzor patricijskog roda. Naslov je posljednji nosio (←84) Lucije Valerije Flak. Naslov p. senatus oživio je car Oktavijan ←28, naglašavajući time povezanost sa starim republikanskim tradicijama. Prema naslovu p. nazvan je i sustav vladavine (→ principat). P. iuventutis (prvak mladeži), naslov koji je August podijelio svojim posvojenim sinovima i koji je zatim obnašao presumptivni prijestolonasljednik. U srednjovj. ispravama, p. je naslov za franačke plemenske glavare, knezove pokrajina, gospodare tal. gradova i sl. Od toga su nastali izrazi principe (tal.), prince (franc., engl.), Prinz (njem.), princ (hrv. knez, kraljević, carević, knežević).