prirodne znanosti, skup znanosti koje sustavno proučavaju materijalnu ili fiz. prirodu, njezine pojave i zakonitosti s pomoću motrenja, eksperimenata, racionalnih izvođenja. Općenito se razlikuju znanosti o mrtvoj prirodi i znanosti o živoj prirodi, iako se ne može uvijek povući oštra granica među njima. Svaka od p. z. ima svoj teorijski i praktični aspekt pa se, prema ustaljenoj podjeli, razvrstavaju u teorijske, praktične i primijenjene znanosti. Fizika je bila predmet proučavanja i filozofa (philosophia naturalis), tj. oštra granica između filozofije i znanosti nije postojala u današnjem smislu. U XVII. st. dogodila se tzv. znanstv. revolucija u kojoj se znanost odvojila od spekulativne filozofije naglašavajući motrenje, eksperiment, pozitivizam i racionalizam. Hrv. su znanstvenici od XII. st. pridonosili eur. prir. znanosti. Najstariji poznati hrv. znanstvenik je H. Dalmatin (XII. st.). Poslije se ističu I. Gazulli koji je određivao nebeske kuće, F. Grisogono je zastupao astrološki medicinu i dao teoriju plime i oseke, N. Nalješković, N. Gučetić, M. Monaldi, A. Medo zastupali su geocentrični sustav, A. Dudić pisao je o kometima, F. Petrić bio je jedan od najistaknutijih renesansnih mislilaca, poznat po ideji da kružna gibanja nisu nužnost u svemiru, Markantun de Dominis pisao je o plimi i oseci te ga spominje i Newton u svojim djelima. F. Vrančić svjetski je poznat po tehn. izumima, M. Getaldić među prvima je primjenjivao novu Vieteovu algebarsku metodu, S. Gradić raspravljao je o astronomiji, mehanici, matematici, P. Ohmučević odredio je obujam broda. U XVIII. st. prihvaća se Newtonovo učenje u Hrvatskoj. Najveći eur. njutnovac je R. Bošković, koji je najviše od svih hrv. znanstvenika u starijem razdoblju pridonio eur. znanosti. U Ugarskoj djeluju hrv. znanstvenici Mirko Daniel Bogdanić, koji je određivao zemljopisne koordinate raznih mjesta, Ivan Paskvić koji je održavao veze s najpoznatijim eur. znanstvenicima svojega doba, Franjo Bruna pisao je o mehanici i astronomiji, Josip Franjo Domin o fizici i kemiji. Otkad je obnovljeno sveučilište u Zagrebu (1874), važne doprinose fizici, matematici, kemiji, biologiji dali su prvi profesori sveučilišta i njihovi nasljednici K. Zahradnik, V. Dvoržak, G. Janeček, A. Veljkov, Đ. Pilar, S. Brusina. U XX. st. najistaknutiji su hrv. znanstvenici A. Mohorovičić, koji je otkrio plohu diskontinuiteta u Zemljinoj kori, D. Gorjanović Kramberger, koji je otkrio ostatke krapinskoga pračovjeka, V. Varićak je neeuklidsku geometriju primijenio na teoriju relativnosti, S. Mohorovičić otkrio je pozitronij, N. Tesla je svjetski poznat u elektrotehnici, L. Ružička i V. Prelog dobili su Nobelovu nagradu za kemiju. Još su mnogi hrv. znanstvenici u inozemstvu pridonijeli svj. znanosti, npr. V. Feler u teoriji vjerojatnosti, Milisav Demerec u genetici, Zvonimir Janko u matematici i dr.