Sardinija (tal. Sardegna), otok i regija u Italiji, 200 km z (Italije) i s (Afrika) od kopna, 12 km j od Korzike (Francuska); 23 813 km2 (regija 24 090 km2), regija 1 701 400 st. Ugl. gorovit (najviši vrh La Marmora, 1834 m), najveći nizinski prostor na JZ (Campidano). Dvije važne rijeke: Tirso (sred. i sjev. dio) i Flumendosa (JI). Nekultivirano područje ugl. pod makijom. Stočarstvo (ovčarstvo, kozarstvo), poljodjelstvo (pšenica, ječam, grožđe, masline, duhan), ribarstvo; rudarstvo: ležišta cinčane, olovne (4/5 tal. proizvodnje), bakrene, željezne rude i barita; solane (Cagliari i Carloforte). Aluminijska (Porto Vesme), petrokem. (Porto Foxi i Porto Torres), prehr., tekst. i kožarska ind.; brodogradnja. Priobalni turizam (na SZ Costa Smeralda). Gl. grad Cagliari. Sastoji se od provincija Cagliari (J), Sassari (S), Oristano (Z) i Nuoro (I) s istoimenim gl. gradovima. Tragovi naseljavanja datiraju iz neolitika. Obalnim pojasom od ←VIII. do ←VI. st. vladaju Feničani, u unutrašnjosti otoka Sardi. God. ←238. zauzima je Rim; od ←226. rim. provincija. Veliki proturim. ustanci ←216, od ←177–←176. i od ←126. do ←122. Razvijena poljoprivreda. Od ant. doba S. slovi za žitnicu Rima. Tijekom rim. građ. ratova S. naizmjenično gospodare Cezar, Oktavijan i Seksto Pompej. U doba Carstva stječe status carske provincije. God. 455. zauzimaju je Vandali, 534. Bizant, od VIII. do poč. XI. st. izložena je napadima Saracena. Od XI. do XIII. st. za prevlast nad S. bore se Pisa i Genova; 1297. papa Bonifacije VIII. daje S. u feud aragonskom vladaru Jakovu II., ali je stabilna vlast Aragonaca nad S. utvrđena tek u XV. st. God. 1714. Rastattskim mirom pripala Austriji, a Londonskim sporazumom (1718) savojskom vojvodi Viktoru Amadeju II., koji 1720. uzima naslov kralja Sardinije, što postaje službeni naslov kraljevstva (do ujedinjenja Italije). Tijekom Franc. revolucije franc. su postrojbe nekoliko puta pokušale zauzeti otok. Za Napoleonovih ratova Sardiniju nadzire brit. ratna flota (1802–14). God. 1835. ukinut je feudalizam, 1847. ostvarena unija s Pijemontom. Od 1861. sastavni dio Kraljevine Italije. U II. svj. ratu snažna baza sila Osovine; teško stradava u savezničkim bombardiranjima 1943. Sukladno tal. ustavu 1948. dobiva zasebni statut, po kojem ima regionalnu vladu i skupštinu.