Sinaj
Sinaj (arap. Shibh Jazirat Sina’), poluotok na SI Egipta, mjesto dodira az. i afr. kontinenta; 60 715 km2. Nalazi se između Sueskoga zaljeva i kanala na Z, Sredozemnoga mora na S, izr. pustinje Negev i zaljeva Aqaba na I, te Crvenoga mora na J. U smjeru I–Z proteže se u duljini od 210 km, a u smjeru S–J 385 km. Planinsko područje. Na S, uza sredozemnu obalu, pustinjsko je područje koje prema J postupno prelazi u vapnenačku zaravan. Na krajnjem J poluotoka nalaze se plato El Tih ispresijecan vadijima i planina Sinai. Rijetka naseljenost, os. u unutrašnjosti (Beduini); najveći dio st. živi uz obalu. Ležišta nafte (otkrivena 1910. na Z poluotoka) i mangana. Poljodjelstvo uz natapanje; uzgoj ječma, voća, povrća, datulja i maslina. Stočarstvo. Ribarstvo; turizam. Brojni egip. rukopisi iz razdoblja od ←3400. do ←1000. pronađeni su na poluotoku. Tragovi naseljenosti iz pretpov. doba; najstariji pisani dokument datira iz o. ←3000. U ←VII. st. zauzima ga asirski vladar Asurbanipal, a u ←IV. st. Aleksandar III. Veliki. Nakon raspada njegove države, pod egip., rim., a u VI. st. pod biz. vlašću. Od VII. do XIII. st. u posjedu arap. kalifa iz dinastija Omejida, Fatimida, Ajubida i Abasida te pod upravom Mameluka. Od 1520. dio Osman. Carstva; nakon 1918. pripao Egiptu. U Sueskom ratu 1956. zauzimaju ga izr. postrojbe; ponovno okupiran za Šestodnevnog rata 1967. Odredbama mirovnog ugovora u Camp Davidu Izrael je potkraj 1979. postupno povukao svoje okupacijske postrojbe.