fibula, VI. st., Cividale,
Nac. arheološki muzej
fibula, brončana fibula iz Prozora, ←VII–←VI. st.
fibula iz Cesene, V. st.
fibula (lat.) 1. U arheologiji, kopča za pričvršćivanje pojedinih dijelova odjeće ili kose. U uporabi od ←XIV. st. do IX. st., po njima se, zbog karakterističnih stilskih osobina, datiraju pojedini nalazi. Praoblik f. je jednostavna koštana ili metalna igla. Razvijeni tip f. sastoji se od igle i luka, izrađena u jednom ili u dva spojena komada. F. od bronce, srebra, zlata i željeza urešavala se različitim ukrasima: jantarom, emajlom, staklenim zrncima, poludragim kamenjem i sl. Oblici f. su raznoliki: geometrizirani primjerci, f. u obliku životinja, spirale, okruglih pločica (preteča kasnijih broševa) i dr. 2. U anatomiji, f. ili lisnjača, jedna od dviju potkoljeničnih kosti.