filigran
filigran (lat.) 1. Tehnika uporabe zlatnih ili srebrenih žica za oblikovanje ornamentalnih motiva, često kombiniranih sa sitnim kuglicama (granulacijom). Zlatni f. pretežito u uporabi u ant. doba i tijekom sr. vijeka, a srebreni se koristi poslije i često se pozlaćuje. Tom se tehnikom ugl. izrađuju naušnice, narukvice, maleni ukrasni predmeti, križevi, kutije. Tehnika poznata u grč. umjetnosti, potom u etrurskoj i rim. kulturi; dotjerana do savršenstva u Indiji i Kini. Razvija se tijekom seobe naroda, a vrhunac doseže u Bizantu VI–XII. st. Izradba filigranskog nakita održala se do danas u pučkoj umjetnosti (dio nar. nošnje); filigranski rad, vezivo od svilenih i metalnih niti, tehnika u čipkarstvu španj. podrijetla; filigransko staklo, isprepletene mnogobrojne niti raznobojnog stakla (millefiori); poznata tehnika u Egiptu, čuveno staklo venec. i muranskih radionica XVI. i XVII. st.; filigranski papir, papir s finim mrežastim šarama. 2. Naziv za vodeni znak (slovo, ime, simbol) utisnut u papir da bi se spriječilo krivotvorenje. Prvi vodeni znakovi javljaju se u XIII. st. 3. pren Nježno, krhko i fino biće ili djelo.