folar (lat.), srednjovj. ime za sitan bakreni novac, poglavito u uporabi na tal. prostoru. F. (caputia, minca, mjed) je i naziv za najstariji dubr. novac, preuzet vjerovatno od Normana, koji su ga kovali prema biz. uzorima. U Dubrovniku se prvi put spominje u Statutu (1272); iz uporabe nestaje koncem XVI. st.