Wismar, grad i luka u istoimenom zaljevu Baltičkoga mora u njemačkoj saveznoj pokrajini Meeklenburg-Vorpommern (oko 46 000 stanovnika). Spominje se od 1147., a građanska prava dobio je 1229. U Hanzeatski savez ušao je 1259. i prosperirao sve do XVI. st. Nakon Vestfalskoga mira 1648. pripao je Švedskoj, koja se tek 1903. konačno odrekla svojih potraživanja. U centru staroga grada nalazi se prostrani trg (10 000 m²), najveći u Njemačkoj, okružen građevinama u stilovima od XIV. st. (sjevernonjemačke gotike) do XIX. st., u središtu kojega je bogato dekorirana fontana Wasserkunst od kovanoga željeza, uvezena iz Nizozemske 1602. Unutar srednjovjekovnih gradskih zidina, s gradskim vratima Wassertor iz 1450., očuvane su crkva sv. Nikole (Nikolaikirche, 1381–1460), crkva sv. Jurja (St Georgenkirche, križnoga tlocrta, iz XIII. st.), Visoki toranj Gospine crkve (Marienkirche, visok 80 m, jedini ostatak gotičke građevine od originalne opeke iz prve polovice XIII. st), Stara škola (oko 1300), građevina Alter Schwede (oko 1380). Sjeverna strana trga zatvorena je gradskom vijećnicom, izgrađenom u neoklasicističkom stilu (1817–19). Vojvodska rezidencija, dvorac Fürstenhof, bogato je ukrašeni primjerak talijanske rane renesanse izgrađen 1552–65. Stara gradska jezgra, zajedno sa Stralsundom, kao staro hanzeatsko središte od originalne gotičke opeke na UNESCO-ovu je popisu zaštićene svjetske kulturne baštine od 2002.