forma (lat.) 1. Izgled, oblik, vanjština, obrazac, način, propis; vanj. oblik u kojem se prikazuje neka pojava (način ophođenja, izražavanja, djelovanja); f. je uvijek uvjetovana sadržajem predmeta, pojave ili procesa. 2 filoz. Pojmom stvoreno cjelovito jedinstvo oznaka (odgovara na pitanje kako, za razliku od pitanja što). 3. Vidljivi i čujni elementi umjetnički oblikovanog sadržaja (oblik, boja, ton, slika i sl.). 4. prav Obvezni oblik prav. akata koji se sastoji iz triju elemenata: nadležnost pravnog subjekta za njegovo donošenje, postupak donošenja i njegova materijalizacija. 5. sociol Način na koji se neki sadržaj manifestira za drugog; perceptivna povezanost osjetilnih podataka o predmetu. 6. šport Psih. i fizička kondicija, oznaka za stupanj trenutačnog raspoloženja natjecatelja. 7. tehn Kalup, model, predmet koji služi za davanje oblika. 8. U tiskarstvu, okvir (i sam slog) u koji se smješta tipografski slog za tiskanje.