Starogradsko polje, ravnica u središnjem dijelu otoka Hvara između Staroga Grada na zapadu i Vrboske na istoku; najveća i najplodnija ravnica na hrvatskim otocima, površine 1376,53 ha. Poznato i pod nazivima Velo ili Hvarsko polje, antički su ga Grci zvali Khora Pharos (Hora Far), Rimljani Ager Pharensis, a u Hvarskom statutu iz 1331. spominje se kao Campus Sancti Stephani. Nakon što su 385. ili 384. pr. Kr. jonski kolonisti s kikladskoga otoka Paros u Egejskom moru na području današnjega Staroga Grada osnovali koloniju pod imenom Pharos (Far), pristupili su parcelizaciji Starogradskoga polja. Pošto je na osi sjever–jug određen razmak između parcela na udaljenost od jednoga stadija (180 m), a na osi zapad–istok svakih pet stadija (900 m), čitavom dužinom i širinom Starogradskoga polja podignut je sustav kamenih ograda i putova, koji ga dijele na 73 pravokutne parcele zvane strige. Svaka je parcela, odnosno striga bila dugačka 5 stadija, a široka 1 stadij te je zapremala približno 16,2 ha. Ova parcelizacija najbolji je sačuvani primjer grčke parcelizacije na Sredozemlju, zbog čega je polje 2005. kao kulturni krajolik upisano u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske, a od 2008. nalazi se na UNESCO-ovu popisu svjetske kulturne baštine.