Varaždinska županija, povijesno-geografska upravna jedinica na hrvatskom prostoru od XII. st. do 1922., uz kraći prekid 1780–90., kada je njezin teritorij bio u sklopu Zagrebačke oblasti. Isprva je obuhvaćala varaždinsko-ludbrešku Podravinu te sjeverne dijelove Hrvatskoga zagorja. Prvi se put spominje 1181. Od kraja XIII. st. u sklopu je veleposjeda Gisingovaca, a obnovljena je 1339. Ponovno je ukinuta 1399., kada ju je kralj Sigismund Luksemburgovac poklonio Celjskim grofovima, koji su je priključili novoutemeljenoj Zagorskoj grofoviji. U njezinu je sastavu bila do 1488., kada je županija ponovno obnovljena. Tada su se u njezinu sklopu našla nekadašnja Zagorska i Vrbovečka županija. Od 1874. do 1886. bila je u sastavu Varaždinske županije stubički kotar, a 1886. iz Križevačke županije pridružene su joj općine Breznica (Hum Sv. Martin), Gornja Rijeka, Novi Marof, Ludbreg, Mali Bukovec, Đelekovec, Koprivnički Ivanec i Rasinja. Od 1607. do 1861. nasljednu čast varaždinskih župana obnašala je obitelj Erdődy. God. 1922. županija je ukinuta, a obnovljena je 1992.