Vilnius, utvrđena rezidencija litavskoga velikoga kneza u staroj gradskoj jezgri Vilniusa, na širem prostoru uz brežuljak, koji se strmo uzdiže na južnoj obali rijeke Vilije (Neris), izgrađena u XIV. st. Od 1322. do 1569. stalna je rezidencija litavskih velikih knezova. Jedna je od najvećih utvrđenih rezidencija u Europi, a dijeli se na gornju i donju utvrdu. Gornja utvrda srednjovjekovni je grad (castrum) Gediminas, koji je na mjestu starije utvrde sagradio litavski veliki vojvoda Gedimin (1322–23). Podno njega se tijekom XIV. st. razvila donja utvrda, nekadašnje utvrđeno predgrađe, u kojem je poč. XVI. st. započela izgradnja niza monumentalnih kompleksa i građevina (klasicistička katedrala, XVIII. st.), od kojih je najvažnija kneževska palača, koju je u kasnogotičko-ranorenesansnom stilu dao izgraditi 1520–30. veliki litavski knez Sigismund I. Stariji. Za poljsko-ruskih ratova palača je 1660. stradala, a njezine ruševne ostatke uklonile su ruske vlasti 1801. Nakon što je Litva 1991. ponovno stekla neovisnost, kneževska palača u cijelosti je obnovljena 2002–18. kao simbol litavske državnosti.