Wawel, utvrđena rezidencija poljskih vladara u staroj gradskoj jezgri Krakova, na istoimenom brežuljku, na istočnoj strani rijeke Visle (IX. st.–XVI. st.). Na mjestu prapovijesnoga naselja izgrađeno je u IX. st. utvrđeno naselje poljskoga plemena Vislana. Od 1138. utvrđeni Wawel je povremena, a od 1320. do 1596. stalna rezidencija poljskih vladara iz različitih dinastija. Do kraja XVIII. st. krunidbeno mjesto poljskih kraljeva i mjesto njihova ukopa. Jedna je od najvećih srednjovjekovnih utvrdi u čitavoj Europi, a unutar njegovih dvostrukih bedema s visokim kulama nalazi se nekoliko reprezentativnih građevina, među kojima se ističe četverokrilni kraljevski dvorac (izgrađen 1320. u gotičkom stilu, temeljito pregrađen 1502–06. u renesansnom stilu) i gotička katedrala sv. Stanisłava i sv. Wacława (izgrađena i pregrađivana XIV–XVIII. st.). Na UNESCO-ovu je popisu svjetske kulturne baštine (od 1978).