forte (tal. jako, snažno, glasno, skrać. f), oznaka za glasno, jako izvođenje glazbe. Uz oznaku za tiho (piano-p) prvi put navedena 1601. u Metamorfosi musicale A. Banchierija. Nema fizikalno apsolutnu vrijednost, u različitim se stilovima, pa čak i u istom djelu, različita snaga zvuka označuje s f. Stupnjevi: fortissimo (ff) veoma jako; fortissimo posibile (fff) što je moguće jače; mezzoforte (mf) srednje jako; poco forte (pf) ili quasi forte umjereno jako; meno forte manje jako; forte piano (fp) jako i odmah tiho; piu forte jače; forzato (fz) naglašeno.