J.-H. Fragonard Ljuljačka, 1767, London, Wallace Collection
Fragonard, Jean-Honoré, francuski slikar i grafičar (Grasse, 5. IV. 1732 – Pariz, 22. VIII. 1806). U Parizu učenik J.-B. S. Chardina i F. Bouchera; osvojio Prix de Rome, a iz toga su razdoblja brojne studije i crteži Rima. Postigao uspjeh klasicistički koncipiranom kompozicijom Korezus i Kalihoe. Napušta povijesno slikarstvo i slika u malom formatu vedre i ljupke rokoko scene (Podignuta košulja; Ljuljačka), velike dekorativne panoe (Le progrès de L’Amour za dvorac Louveciennes), obiteljske i rustične idile (Mlada majka), religiozne prizore (Poklonstvo pastira), portrete (Plesačica Guimard) i krajolike, slikane izravno u prirodi u okolici Pariza i Provansi. Bakrorezima ilustrirao brojna književna djela (Ariosto, Bijesni Orlando; La Fontaine, Basne). Virtuozni improvizator, poetični i senzualni slikar i crtač, jedinstvena ličnost galantnoga slikarstva XVIII. stoljeća u Francuskoj; rabio sve slikarske i crtačke tehnike; velik majstor boje koje vibriraju u svjetlosti; najavljuje Camillea Corota i, donekle, slikare romantizma.