Franck, César, francuski skladatelj, orguljaš i glazbeni pedagog belgijskoga podrijetla (Liège, 10. XII. 1822 – Pariz, 8. XI. 1890). Studirao u Liègeu i Parizu. Crkveni kantor (St. Clotilde) i profesor orgulja na konzervatoriju, 1871. s C. Saint-Saënsom utemeljio Société Nationale de Musique. Najistaknutija ličnost francuskoga glazbenog života u drugoj polovini XIX. stoljeća, osamostalio francusku simfonijsku i komornu glazbu. Njegovo najvažnije izražajno sredstvo bila je široko razvijena melodija s kromatskim pomacima koji su uvjetovali osebujnu harmoniju. Višestavačna djela sadržajno je povezivao provlačeći kroz stavke istu temu (“ciklično” načelo). Obrazovao više istaknutih francuskih skladatelja (Duparc, d’Indy, Debussy). Djela (izbor): Simfonija u d-molu, simfonijske pjesme (Les Éolides, Le Chasseur maudit, Psyché), Simfonijske varijacije za klavir i orkestar, 4 klavirska trija, klavirski kvintet, Sonata za violinu i klavir, skladbe za orgulje, za klavir (Prélude, Choral et Fugue, Prélude, Aria et Final), oratorij Blaženstva, kantate, crkvena djela.