Ivo Frangeš
Frangeš, Ivo, hrvatski povjesničar književnosti i prevoditelj (Trst, 15. IV. 1920 – Zagreb, 29. XII. 2003). Od 1963. redoviti profesor novije hrvatske književnosti na Filozofskom fakultetu. Predavao i na inozemnim sveučilištima. Redoviti član HAZU od 1968. Predsjednik Društva hrvatskih književnika i Saveza književnika Jugoslavije. Uređivao časopise Umjetnost riječi, Forum i Croatica, različite zbornike (Krležin zbornik, 1964; Jagićev zbornik, 1986) i mnoga izdanja domaćih pisaca. Jedan od osnivača zagrebačke stilističke škole. Uveo stilističku kritiku i metodu interpretacije, a u kritičkim radovima pokušavao spojiti historiografski pristup i neke elemente strukturalističke teorije. Najznačajnijim njegovim djelom smatra se Povijest hrvatske književnosti (1987). Bavio se i talijanskim piscima (Talijanske teme, 1967). Prevodio s talijanskog (Machiavelli, Verga, Manzoni, Vasari, De Sanctis) i francuskog (Stendhal). Godine 1974. dobio Herderovu nagradu za književnost. Ostala važnija djela: Stilističke studije, 1959; Studije i eseji, 1967; Matoš, Vidrić, Krleža, 1974; Nove stilističke studije, 1986; Suvremenost baštine, 1992.