Frankapan, Krsto I. Brinjski, hrv.-slavonsko-dalm. ban (Modruš ?, o. 1482 – Martijanec, kraj Ludbrega, 27. IX. 1527). Sin Bernardina Ozaljskog i princeze Lujze Aragonske. U službi cara Maksimilijana I. ratuje protiv Mlečana (od 1508); zauzeo gotovo cijelu Furlaniju (1513–14). Zarobljen i utamničen u Milanu, spasio se bijegom (1519) i nastavio ratovanje u službi Habsburgovaca. U prijestolnim borbama nakon Mohačke bitke isprva je na Ferdinandovoj strani; potom prilazi Ivanu Zapolji, koji ga je (1526) imenovao hrv.-slavonsko-dalm. banom, vrhovnim kapetanom Ugarske između Drave i Dunava i vranskim priorom. Sazvao sabor u Dubravi (6. I. 1527) na kojem je Zapolja izabran za kralja. U građ. ratu između Ferdinandovih i Zapoljinih pristaša, K. je smrtno ranjen pri opsadi Varaždina. Odvažan ratnik i pustolov, tipičan hrv. kondotjer svojega vremena; obrađen u knjiž. djelima (M. Cihlar Nehajev, N. Fabrio).