Freud, Sigmund, austrij. neuropsihijatar, utemeljitelj psihoanalize (Freiberg, danas Příbram, Češka, 6. V. 1856 – London, 23. IX. 1939). Završio medicinu u Beču, studirao neko vrijeme kod J. M. Charcota u Parizu, čije ga bavljenje histerijom navodi na područje psihijatrije. Nezadovoljan hipnozom i elektroterapijom kao tehn. pomagalima u liječenju psihoza, razvija metodu ili sustav psihoanalize, utemeljenu na analizi snova i slobodne asocijacije. Uzrok psih. smetnja leži u potiskivanju (libido) infantilnog seksualiteta (ja), dok se do normalnog stanja dolazi pobjedom ja, odn. oslobađanjem stanja jasne svijesti. F. je postavio Edipov i kastracijski kompleks, uočio značenje snova, važnost nesvjesnog i podsvjesnog i dao nove poglede na psihosocijalnu strukturu primitivnih naroda. Od mnogih učenika neki se poslije udaljuju od njega (A. Adler, K. G. Jung). Svojim sustavom dao je vrijedne osnove za otkrivanje niza uzroka duševnih bolesti i nastranosti, ali je shvaćajući čovjeka individualistički precijenio ulogu seksualnog. Gl. djela: Studije o histeriji (1895), Tumačenje snova (1900), Psihopatologija svakidašnjeg života (1901), Tri rasprave o teoriji seksualnosti (1905), O psihoanalizi (1910), Totem i tabu (1913), Ja i ono (1923).