Fridrik II.
Fridrik II., rim.-njem. car (Iesi, kraj Ancone, 26. XII. 1194 – Castel Fiorentino, Apulija, 13. XII. 1250). Odvjetak dinastije Hohenstaufen; sin njem. cara Henrika VI. i normanske princeze Konstance Sicilske. God. 1196. okrunjen za njem. kralja. Nakon očeve smrti (1197) okrunjen za kralja Sicilije (1198). Iste god. ostao i bez majke; odrastao na Siciliji pod skrbništvom pape Inocenta III. God. 1208. proglašen punoljetnim; 1212. rim. kralj; porazio protukandidata na carsku krunu Otona od Brunswicka (1214). Carskim naslovom okrunio ga je papa u Rimu 1220. Ugl. stolovao u Palermu. U svojim tal. posjedima ustrojio moderan sustav vlasti; zastarjelu feud. upravu zamijenio učinkovitijim činovništvom; ustav Sicilije, koji je donesen u njegovo doba, bio je na snazi do XIX. st. Često u sukobu s papama; Grgur IX ga je dvaput izopćio, a Inocent IV. ga je na saboru u Lyonu svrgnuo i u Njemačkoj imenovao protukralja. Iako izopćen, predvodio je (1228–29) križarski vojni pohod i okrunio se za jeruzalemskoga kralja (1229). Porazio savez lombardskih gradova kraj Cortenuova (1237). Iznimno obrazovan, svestranih interesa, ljubitelj ant. i kršć. filozofije, poticatelj umjetnosti i kulture; istodobno okrutan i nesmiljen vladar. Njegova smrt nagovijestila je kraj ideje univerzalnog carstva.