intermeco ili intermezzo (tal.) 1. Glazb. točka namijenjena izvođenju u međučinovima drama i opera. U početku u svakom je međučinu opere serie izvođen samostalni i., a poslije su 1. i 2. čin (opera je redovito imala 3 čina) povezivani i tvorili su dvodijelni sadržajni kontrast operi, pridonoseći tako razvoju opere buffe (najpoznatiji primjer: Služavka gospodarica G. B. Pergolesija iz 1733). 2. U razdoblju baroka, instrum. ili vokalno-instrum. umetak u oratorij i sl. 3. Opsežniji orkestralni odlomak izvođen u operi pri praznoj pozornici (najpoznatiji primjer u operi Cavalleria rusticana P. Mascagnija). 4. Instrum., najčešće klavirska skladba manjeg opsega i ležernijeg značaja. Naziv prvi upotrijebio R. Schumann za svoj op. 4 (1832). Može biti i jedan od stavaka sonatnog ciklusa. 5. pren Neočekivani događaj, upadica, upad u neki slijed događaja.