Galápagosko otočje
Galápagosko otočje (ili Colón, španj. Islas de los Galápagos, služb. Archipiélago de Colón), otočna skupina u ist. dijelu Tihog oceana, 1000 km z od Ekvadora, uz ekvator; ujedno i provincija u Ekvadoru; 8010 km2, 19 400 st. Upravno središte Puerto Baquerizo Moreno (3000 st.) na otoku San Cristóbal. Sastoji se od 13 velikih i 6 malih otoka te nekoliko stotina otočića i hridi. Najveći otok Isabela (4588 km2), ostali naseljeni otoci: Santa Cruz, Santa María, San Cristóbal, ostali veći otoci Fernandina, San Salvador. Turizam (60 000 turista godišnje). Ribolov (tuna, jastozi, kirnje). Uzgoj povrća, trop. voća i kave. Zračna luka na otočiću Baltri, s od Santa Cruza. G. o. građeno je od vulkanskih stijena; nekoliko aktivnih vulkana (posljednja erupcija 1998). Najviši vrh Azul na otoku Isabeli (1689 m). Klima je suha, s malo padalina, niskom vlažnošću i relativnim niskim temp. zraka i vode. Klima i temp. vode pod utjecajem su hladne Humboldtove morske struje. Na otocima ima oko 700 biljnih vrsta, od čega 40% endemičnih; endemična fauna (divovske kornjače, gušteri, ptice, kukci). Od 1935. zaštićeno područje, od 1959. nac. park; od 1978. na Uneskovu popisu svj. prir. baštine; od 1986. zaštićeno i okolno more (79 900 km2). God. 2000. ekvadorska vlada donijela je zakon kojim zabranjuje daljnje naseljavanje otoka, kontrolira turizam i ribarstvo na njima te onemogućava unošenje stranih biljaka i životinjskih vrsta u galapagoski ekosustav. Otoke je otkrio panamski biskup T. de Berlanga 1535. na svojem putu u Peru. U XVII. i XVIII. st. stjecište gusara. Sve do 1832. nezaposjednuti, od tada službeno pod Ekvadorom. God. 1835. posjetio ih prirodoslovac → Charles Darwin.