 |
|
| Službeni naziv: | Republika Gana, Republic of Ghana |
| Površina: | 238 537 km2 |
| Stanovništvo | : 24,2 milijuna (101,5 stanovnika/km2); 36% gradsko |
| Glavni grad | Accra, 2 291 352 stanovnika, aglomeracija oko 4 000 000 stanovnika |
| Upravna podjela | 10 regija |
| Službeni jezik | engleski |
| Valuta | cedi = 100 pesewa |
Gana, država u zapadnoj Africi, graniči s Obalom Bjelokosti na zapadu, Burkinom Faso na sjeveru i Togom na istoku. Na jugu izlazi na Atlantski ocean (Gvinejski zaljev), 539 km morske obale.
Prirodna obilježja
nacionalni park Male
U reljefu Gane može se izdvojiti nekoliko cjelina. Duž obale pruža se nizina koja je na Z široka blizu 200 km, a prema I postupno se sužava. U podlozi su stijene prekambrijske starosti prekrivene manje otpornim devonskim naslagama. Diferenciranom erozijom oblikovala se ne naročito razvedena, ali slikovita obala, u kojoj se izmjenjuju prekambrijski izboji i pjeskovita žala. Na nizinu se prema unutrašnjosti nastavlja pobrđe Kwahu prekambrijske starosti, općeg smjera SZ–JI, koje je i gl. razvodnica u zemlji. Još sjevernije, u sred. i sjev. dijelu zemlje, prostire se golemi bazen r. Volte građen od paleozojskih sedimenata, pretežno šejlova i pješčenjaka, unutar kojih se ponegdje javljaju slojevi vapnenca. Taj blago valoviti ravnjak, ugl. niži od 200 m, raščlanjen riječnim tokovima, zauzima više od pol. zemlje. Osim na SI, bazen je okružen jače ili slabije diseciranim uzvišenjima (400–600 m), građenima većinom od stijena prekambrijske starosti. Na JI i u pograničnom području prema Togu pruža se Akwapim-Togo, gorje u kojem je i najviši vrh zemlje Mount Afadjato (884 m). Klima je tropska, a temperature i padaline variraju s obzirom na udaljenost od mora i nadmorsku visinu. Godišnja količina padalina kreće se od 1000 mm (na S) do 1300 mm. Visočja na JZ primaju i do 2000 mm, a priobalna nizina tek nešto više od 800 mm. U većem dijelu zemlje dva su kišna razdoblja: od travnja do lipnja i od rujna do studenog. U sjev. dijelu zemlje kišno razdoblje traje od ožujka do rujna. Temperature su ujednačene i kreću se između 25 i 27 °C. U sjev. dijelu zemlje od prosinca do ožujka puše suhi pustinjski vjetar harmatan, koji snižava vlagu i pridonosi dnevnim temperaturnim amplitudama. Gotovo 40% površine Gane pokrivaju trop. kišne šume, ali se njihova površina intenzivno smanjuje radi širenja plantaža i dobivanja drva, često i ilegalno. Neka od šumskih područja su pod zaštitom. U priobalju i u sjev. dijelu zemlje prevladavaju savane. Prir. riječna mreža Gane uvelike je izmijenjena. Gl. tekućica Gane bila je r. Volta, koja nastaje spajanjem Crne i Bijele Volte (obje izviru u Burkini Faso) u središnjem dijelu zemlje. U toku prema Gvinejskom zaljevu primala je još nekoliko pritoka, među kojima su najveći bili Daka, Oti i Afram. God. 1965. oko 100 km uzvodno od ušća izgrađena je brana Akosombo kojom je stvoreno jezero Volta i koje je potopilo najveći dio doline r. Volte, uključujući i ušća pritoka, pa i sam sutok dvaju gl. krakova. Sve navedene rijeke danas se ulijevaju u jezero Voltu. Jz od gorja Kwahu prema Gvinejskom zaljevu teče još nekoliko većih rijeka: Pra, Ankobra, Tani, Bia i dr. Jezero Volta, dugačko oko 400 km s 8500 km2 površine, jedno je od najvećih umjetnih jezera na svijetu. Osim za hidroenergiju, koristi se za plovidbu, natapanje i ribolov.
Stanovništvo
džamija u Larabangi
Kao i u većini afr. zemalja, etnička struktura vrlo je složena. Na temelju jezičnih razlika može se izdvojiti više od 70 naroda, plemena i etničkih skupina, ali nekoliko glavnih obuhvaća većinu stanovništva. Nešto više od pol. od 20 mil. stanovnika Gane čine Ašanti (u središnjem dijelu) i Fante (na jugu), dva srodna naroda grupe Akan. Od ostalih brojniji su Ewe, Ga, Mossi (Moshi), Gurma i dr. Potomci neafričkih doseljenika čine oko 1% stanovništva. Uza služb. engleski, govore se i jezici pojedinih etničkih skupina. Prosječna gustoća naseljenosti je 83 st./km2; gušće od prosjeka naseljen je južni, a rjeđe sjev. dio zemlje. U gradovima živi nešto više od trećine stanovništva, a udio je u porastu. Najveći je glavni grad Accra s 2,3 milijuna stanovnika (aglomeracija oko 4 milijuna); u posljednjih 20-ak godina gotovo se udvostručio. Ostali veći gradovi: Kumasi (663 100 st.), Tamale (290 300), Tema (263 000, u aglomeraciji Accre), Sekondi-Takoradi (170 000), Obuasi (132 300) i dr. Osim Tamalea, svi se nalaze u juž. dijelu zemlje. Porast stanovništva je brz (29‰, prosj. 1980–2000), a rezultat je visoka prir. porasta (oko 15‰) i povremenog useljavanja iz susjednih zemalja u kojima dolazi do nemira. Rodnost nije među najvišima u Africi (26–29‰), a smrtnost je razmjerno niska (11–12‰). Očekivano trajanje života od 56 g. među najvišima je u zap. Africi, ali se posljednjih godina postupno smanjuje zbog AIDS-a. To se odražava i na dobnu strukturu: mlađih od 15 g. je 38,9%, 15–65 g. 57,5%, a starijih od 65 g. samo 3,6 %. U religijskoj strukturi prevladavaju kršćani (nešto više od 60%), 16% je muslimana, a ostali su pripadnici tradicijskih vjerovanja. Nepismeno je oko 19% muškog i 35% ženskog stanovništva. Škol. sustav među boljima je u zap. Africi, obvezno školovanje traje 8 godina.
Gospodarstvo
rijeka Bijela Volta
Iako ne spada među najsiromašnije afr. zemlje, gospodarstvo Gane može se ocijeniti slabo razvijenim. Ugl. se oslanja na poljoprivredu za vlastite potrebe i izvoz. Mjere za razvoj gospodarstva koje su poduzimale mnoge vlade nakon osamostaljenja Gane 1957. godine, zbog slabo razrađenih programa i korupcije dale su slabe rezultate, pa je zemlja zapala u veliki vanjski dug i danas je u velikoj mjeri ovisna o stranoj financ. i tehn. pomoći. BNP od 290 USD/st. ostvaruje se s više od jedne trećine u poljoprivredi, kojom se bavi oko 60% stanovništva. Najvažniji poljoprivr. proizvod je kakao (2. u svijetu) koji daje petinu vrijednosti izvoza. Ostali poljoprivr. proizvodi: kava, riža, kasava, kikiriki, kukuruz, banane, a u sjev. dijelu i stočarstvo. Među rudama najznačajnije je zlato (među prvih 10 u svijetu) koje se eksploatira još od XV. st. Još se iskorištavaju ruda mangana, dijamanti i boksit, a otkrivena su i ležišta željezne rude. Nalazišta nafte otkrivena u podmorju poč. 1970-ih nisu naročito obilna i danas ne zadovoljavaju vlastite potrebe. Hidroenergija je vrlo značajna – daje 95% proizvodnje el. energije i osnova je razvoja industrije, posebice proizvodnje aluminija. Ostala ind. svodi se na osnovnu preradu drva i poljoprivr. proizvoda te laku prerađivačku industriju. Turizam ima skromno značenje, ali 350–400 mil. USD prihoda olakšava trgovinski deficit. Iako se razlika smanjuje, izvoz još dosta zaostaje za uvozom, a deficit dosta oscilira, ovisno o kretanjima cijena gl. izvoznih proizvoda. Zlato, kakao i drvo daju oko 60% vrijednosti izvoza, a značajne su još i ostale rude te aluminij. Uvoze se strojevi i vozila, hrana i žive životinje, gorivo. Glavni partneri: Nigerija, Velika Britanija, Nizozemska, SAD, Njemačka. Promet je slabo razvijen: želj. pruge su uskotračne, a mreža postoji samo u jz dijelu. Asfaltirano je oko četvrtina cestovne mreže.
BNP (2001) 5,75 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 36%, industrija 25%, usluge 39%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 57%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001) 20,3%
Inflacija (1990–2001) 26,6 %/god. (2002: 14,5%)
Realan rast gospodarstva (1990–2001) 4,2 %/god.
Uvoz (2001) 2,99 mlrd. USD
Izvoz (2001) 1,54 mlrd. USD
BNP (2001) 5,75 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 36%, industrija 25%, usluge 39%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 57%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001) 20,3%
Inflacija (1990–2001) 26,6 %/god. (2002: 14,5%)
Realan rast gospodarstva (1990–2001) 4,2 %/god.
Uvoz (2001) 2,99 mlrd. USD
Izvoz (2001) 1,54 mlrd. USD
Povijest
Slavoluk slobode i pravde u Accri
Današnja G. stekla je ime po srednjovj. državi G. (od oko IV. st. do XIII. st.) koja se prostirala na području zap. Sudana. Na područje današnje G. između XIII. i XVII. st. nastaju države Banda, Bono, Dagomba, Gonja i Mamprussi. Obalu G. otkrili su Portugalci 1471; bogatstvo zemlje (Zlatna obala – engleski Gold Coast ) privukla je tijekom XVI. stoljeća mnogobrojne niz., njem., engl., dan. i šved. trgovce koji su izvozili zlato i roblje. Sporazumom iz 1642. Nizozemci iz G. istiskuju Portugalce, ali im uskoro snažni suparnici postaju Englezi. Tijekom XVIII. st. na prostoru G. (u unutrašnjosti) nastaje velika država Akwamu, koja ubrzo ulazi u sastav države Ašanti. Istodobno jačaju presezanja Engleza koji su ovladali većim dijelom Zlatne Obale; 1821. priobalno područje dolazi pod upravu brit. guvernera Zapadne Afričke Obale. Tijekom prve pol. XIX. st. Britanci su više puta pokušavali skršiti moć države Ašanti, ali su pretrpjeli niz poraza. God. 1851. Britanci preuzimaju danske, a 1872. i niz. posjede te time stječu cijelu obalu G. God. 1874. utemeljena je samostalna kolonija Zlatna Obala kojoj su priključeni i dijelovi države Ašanti, koju su Britanci pod svoju vlast podvrgli tek u sedmom ratu (1896); iduće god. osvojeni su i sjev. dijelovi G. te su 1901. svi stečeni posjedi sjedinjeni unutar kolonije Zlatne Obale. U I. svj. ratu brit. postrojbe zauzele su Zap. Togo i priključile ga Zlatnoj Obali. God. 1925. G. dobiva ustav kojim je omogućen (u velikim gradovima) izbor trojice domaćih predstavnika u Zakonodavno vijeće. Protukolonijalni pokret jača nakon 1945. God. 1947. utemeljena je Ujedinjena konvencija Zlatne Obale; 1949. od nje se odvaja lijevo krilo pod vodstvom → Kwame Nkrumaha i osniva Stranku narodne konvencije (CPP) koja pobjeđuje na parlamentarnim izborima 1951; god. 1952. Nkrumah postaje prvi predsjednik vlade, a 1954. usvojen je novi ustav; pobjedama na izborima 1954. i 1956. CPP prerasta u vodeću političku snagu u zemlji. Godine 1957. Zlatna Obala proglašava svoju neovisnost pod imenom Gana, ostajući članicom Commonwealtha. Republika je proglašena 1960; predsjednik K. Nkrumah. Godine 1964. ukinuto je višestranačje te je potpunu vlast preuzeo CPP. Nkrumah je 1966. svrgnut s vlasti; vojna vlada generala Josepha Arthura Ankraha ukinula je ustav i ustrojila Vijeće nacionalnog oslobođenja kojemu predsjeda Ankrah; zbog optužbi za korupciju i zloporabu vlasti smjenjuje ga 1969. Akwasi Afrifa. Tada je donesen nov ustav i održani su parlamentarni izbori; pobjeđuje Progresivna stranka te predsjednik vlade postaje njezin čelnik Kofi Abrefa Busia, oboren u vojnom udaru 1972. Vojno vijeće nacionalnoga spasa, s pukovnikom Ignatiusom Kutuom Acheampongom na čelu, ukida ustav iz 1969. i zabranjuje rad političkih stranaka. Acheampong je smijenjen 1978. vojnim udarom generala Freda Akuffa; početkom lipnja 1979. izvršen je pod vodstvom Johna J. Rawlingsa vojni udar, ustrojeno je Revolucionarno vijeće oružanih snaga s ciljem postupnog uvođenja civilne vlasti i iskorjenjivanja korupcije. Strijeljani su bivši predsjednici Afrifa, Acheampong i Akuffo. Na izborima iste godine pobjeđuje Narodna nacionalna stranka, a Hilla Limann postaje predsjednik države (do 31. XII. 1981. kada Rawlings ponovno izvodi vojni udar i ustrojava Privremeno nacionalno obrambeno vijeće koje ima izvršnu vlast); u siječnju 1993. Rawlings postaje predsjednik Gane (ponovno izabran 1996). Od 2001. do 2009. predsjednik je bio John Kofi Agyekum Kufuor iz Nove domovinske stranke. Od 2009. do svoje smrti 2012. na čelu države nalazio se John Atta Mills, kojega je naslijedio dopredsjednik John Dramani Mahama.