gaon (hebr. uzvišen), počasni naslov žid. učenjaka, poglavito predstojnika babilonskih akademija u Suri i Pumbediti (VI–XI. st.), visokih učilišta u Bagdadu, Damasku i Egiptu (stari Kairo, XII–XIII. st.). G. je i ime za duhovnog vođu Židova u dijaspori.