plemenšćina, u srednjovj. pravu, zemlja koja je pripadala obitelji (djedovina), tj. slobodnom rodu (plemenu), te koja se kao naslijeđeno dobro (bona hereditaria), za razliku od stečenih dobara (bona acquisita), nije mogla prodati bez suglasnosti svih članova roda. U starom hrv. pravu, kod eventualne prodaje p. pravo prvokupa uvijek su imali rođaci, a prema Poljičkom statutu namjera o prodaji morala je biti obznanjena na trima javnim zborovima.