Moguš, Milan, hrvatski jezikoslovac (Senj, 25. IV. 1927 – Zagreb, 19. XI. 2017). Diplomirao i doktorirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je radio od 1965. do 1992. Najznačajnije prinose dao je u dijalektologiji, povijesti i fonološkom razvitku hrvatskoga jezika (Fonološki razvoj hrvatskoga jezika, 1971; Čakavsko narječje, 1977; Povijest hrvatskoga književnoga jezika, 1993). Uz mnogobrojna druga, priredio je i kritička izdanja djela Marka Marulića i Ivana Mažuranića te Senjski glagoljski misal. Bio je suautor u izradi više rječnika i pravopisa (Hrvatski pravopis, 1971; Hrvatski čestotni rječnik, 1999; Poljsko-hrvatski rječnik, 2002; Senjski rječnik, 2002; hrvatski školski pravopis, 2005). Od 2004. do 2010. bio je predsjednik HAZU-a. Državna nagrada za životno djelo za područje humanističkih znanosti dodijeljena mu je 1998.