gema cara Augusta, oko 10. godine
gema (latinski), umjetnički obrađen dragi ili poludragi kamen; u uporabi kao ukras (nakit, prsten, ogrlica, broš), amulet (štiti od uroka i bolesti), a služi kao pečatnjak. Ukrašava se figuralno ili ornamentalno; motiv može biti izrađen udubljeno (intaglio) ili reljefno (kameja). Najstarije geme pronađene su u Mezopotamiji, iz III. tisućljeća pr. Kr., u kulturama drevnoga Istoka, egejskoj kulturi i grčkoj umjetnosti, a u doba helenizma imaju široku primjenu. Najpoznatija je antička → Gemma Augustea (iz I. st.). Bizant nastavlja rimsku tradiciju, a gema ponovni procvat doživljava u renesansi i baroku, potom i u klasicizmu.