Joakim iz Fiore (Gioacchino da Fiore, Joachim de Flore), bl., teolog i mističar (Celico, kraj Cosenze, 1130/35 – Fiore, kraj Cosenze, 30. III. 1201). Boravio kao pustinjak u Pietralati, potom u Fioreu osniva vlastiti red (florenisti ili florijanci) i samostan San Giovanni. J. je glasovit po tumačenju povijesti kroz tri epohe (joakizam ili joakimizam): 1. epoha Oca ili Starog zavjeta (proroka), 2. Sina ili Novog zavjeta – tadašnje doba klera i celibata (traje do 1260), 3. Duha Svetoga (hilijazam) – buduće doba redovnika i duhovnosti, ispunjenje i smisao povijesti. Gl. djela: Expositio in Apocalipsim, Concordia Veteris et Novi Testamenti, Tractatus super quatuor Evangelia, Psalterium decem chordarum.