Germani, zajednički naziv za etnički i jezično srodne skupine indoeur. naroda od kojih su potekli Nijemci, Skandinavci i Englezi. Ime G. vjerojatno je kelt. podrijetla; naziv su uveli Rimljani u ←I. st., a sami G. nisu upotrebljavali to ime. Pradomovina su im područja današnje juž. Švedske, Danske, Schleswig-Holsteina i ist. dijela donje Saske. Prema rim. izvorima dijele se u tri skupine: Sjeverni G. ili Ingveoni (Skandinavija, Danska), Istočni G. ili Herminoni (porječje Odre i Visle: Goti, Vandali, Burgundi, Gepidi, Rugijci) i Zapadni G. ili Istveoni (područje između Rajne, Labe i Dunava: Angli, Frizi, Franci, Cimbri, Sasi, Teutonci, Svevi). Germane spominju grč. autori (Pitej u ←IV. st.) te rim. povjesnici Tacit, Salustije i Livije. Oko ←300. G. prelaze srednju i donju Rajnu i podvrgavaju ondje naseljene Kelte, a o. ←200. neka njihova plemena (Bastarni, Skiri) dopiru i do Crnog mora. Koncem ←II. st. Cimbri i Teutonci prodiru u Galiju, Španjolsku i Italiju. God. ←58. Cezar zaustavlja njihovo napredovanje te Rajna postaje granicom između Rim. Carstva i Germanije. Potkraj ←I. st. Markomani i Kvadi zauzimaju današnju Češku i Moravsku. U vrijeme cara Augusta Rimljani proširuju svoju granicu i preko Rajne, a 90. god. osnivaju provincije Germania superior i Germania inferior. U II–III. st. G. ustrojavaju na prostoru današnje Njemačke četiri velika plemenska saveza (Sasa, Franaka, Alemana i Tirinžana). Istodobno su, izvan njem. područja, važnu ulogu imala plemena Markomana, Vandala (Baltik) i Gota (donji Dunav i Ukrajina). Oko 260. Rim gubi svoje germ. pokrajine, čime Rajna ponovno postaje granicom Carstva s Germanima. U IV. st. Germane potiskuju Huni. Tijekom doseobe naroda G. su središnja udarna sila protiv Zapadnorim. Carstva koje napokon i ruše. Na razvalinama Carstva Ist. G. osnivaju svoje države (u Italiji, Galiji, Španjolskoj, sjev. Africi); Franci utemeljuju franačku državu, a Angli i Sasi nastanjuju Britaniju. Germ. plemena vjerovala su u mnogobrojna božanstva (bog neba Wodan-Odin, bog rata Ziu-Týr, boginje Freya, Frigg, Nerthus i dr.), kojima su prinosili žrtve. Prema njihovu vjerovanju, poginuli ratnici nastavljali su vječni život u Walhalli.