gibanje, jedan od temeljnih pojmova prir. filozofije i znanosti uopće. 1. filoz Istoznačnica za promjenu. Filozofijski se pojam gibanja prvi put tematizirao u ranoj grč. filozofiji (Parmenid, Heraklit) kroz raspravu o biću i nebiću. Dok je Heraklit smatrao da sve teče, elejska škola je poricala mogućnost gibanja (Zenonove aporije). Platon je pojam gibanja rezervirao za pojavni svijet nastajanja i nestajanja. Za grč. shvaćanje savršeno g. je kružno, što je za dugo vremena ostalo kao jedan od postulata slike svijeta u antici i sr. vijeku (kružna gibanja nebeskih tijela oko središta svijeta). Već je Aristotel razlikovao uzrok gibanja kao dio njezine naravi (prirodna gibanja) i uzrok koji tijelu koje se giba pridolazi izvana (prisilna gibanja). Ta se rasprava nastavila u sr. vijeku u obliku tzv. teorije impetusa u XIII. i XIV. st. (J. Buridan) i metode “latitude” formi XIV. st. (Mertonova pravila). G. je i u novovjekovnoj filozofiji zadržalo središnje mjesto prir. filozofije. 2. fiz Promjena položaja tijela ili sustava s obzirom na drugo tijelo ili neki određeni referentni sustav. Newton je uveo pojmove apsolutnog i relativnog. Apsolutno bi gibanje fizikalno imalo smisla samo onda kada bi postojao apsolutni referentni sustav. Gibanja proučavaju grane mehanike: kinematika (kada se ne uzima u obzir uzrok gibanja) i dinamika (koja povezuje uzrok gibanja – silu sa samim gibanjem). Dvije su osnovne vrste gibanja: translacija (pri mijenjanju položaja orijentacija ostaje ista) i rotacija (vrtnja tijela). Ako je staza gibanja u ravnini, govori se o ravninskom gibanju; ako nije u ravnini, govori se o prostornom gibanju. Razlikuju se općenito pravocrtno (staza je pravac) i krivocrtno gibanje (staza je bilo kakva krivulja). Poseban oblik krivocrtnog gibanja je kružno gibanje. S obzirom na brzinu, gibanja mogu biti jednolika i nejednolika. Promjena položaja tijela (pomak) u jedinici vremena zove se brzina, a promjena brzine u jedinici vremena zove se akceleracija (ubrzanje). Postoje nepravilna (neperiodička) i periodička gibanja, tj. takva pri kojima se tijelo nakon nekog vremena (perioda) opet nađe u prvotnom položaju. Svako g. povezano je s pojmovima energije, količine gibanja i drugim veličinama koje određuju gibanje. Gibanju je suprotan pojam mirovanja.