Giorgione (pr. ime Giorgio da Castelfranco), tal. slikar (Castelfranco, 1477/78 – Venecija, 25. X. 1510). Izuzetan umjetnik venec. slikarstva visoke renesanse. Učenik G. Bellinija u Veneciji od kojega preuzima i razvija boju kao gl. sredstvo poetskog izraza i dubokih, magličastih prikaza krajolika obogaćenih mitol. prizorima i scenama iz Arkadije uronjenih u nježno, poetično difuzno svjetlo, meka profinjena kolorita. U suradnji s Tizianom izveo alegorijske freske na pročelju palače Fondaco dei Tedeschi (nisu očuvane). Nakon stoljetnih rasprava, krivih atribucija, komparativnom analizom danas mu se sa sigurnošću mogu pripisati: oltarna slika Madona na prijestolju sa sv. Liberaleom i sv. Franjom u crkvi u Castelfrancu, i slike Salamonov sud; Tri filozofa; Portret mladića; Portret mlade djevojke; Oluja; Koncert u prirodi (Concert Champętre u Louvreu). Čudesan senzualni akt ukomponiran u smireni krajolik, tzv. Zaspala Venera, vjerojatno je završio Tizian zbog Giorgionove iznenadne i prerane smrti.