goriva, tvari koje služe kao izvori energije koja se oslobađa izgaranjem (oksidacijom). Tvar može služiti kao gorivo ako ima dovoljnu energijsku vrijednost, ako postoji u velikim količinama, lako se transportira i ne stvara štetne produkte pri izgaranju. Ugljik, vodik i sumpor osnovni su elementi koji gorivu daju energijsku vrijednost. Od njih vodik ima najveću energijsku vrijednost. Prema postanku dijele se na prirodna i umjetna goriva, a prema agregatnom stanju na kruta, tekuća i plinovita. Prirodna goriva jesu drvo, treset, smeđi i kameni ugljen te antracit, nafta, zemni plin. Umjetna goriva jesu drveni ugljen, koks, derivati nafte (sirovi benzin, petrolej, plinsko ulje, loživo ulje), katrani, špirit, rasvjetni plin, generatorski plin, acetilen, vodik i dr. Ona se dobivaju rasplinjavanjem (gazifikacijom) krutih goriva i suhom destilacijom krutih i tekućih goriva. Kao nuklearno gorivo služe oni elementi koji u nuklearnim reakcijama oslobađaju velike količine energije (npr. prirodni ili obogaćeni uran ili umjetno dobiven plutonij i dr.).