 |
|
| Službeni naziv: | Republika Gvatemala, República de Guatemala |
| Površina: | 108 889 km2 |
| Stanovništvo | (procjena 2001): 11 638 000 (107 stanovnika/km2 ); 40% gradsko |
| Glavni grad | Guatemala, 999 400 stanovnika (procjena 2004), aglomeracija 2,5 mil. |
| Upravna podjela | 22 departmana |
| Službeni jezik | španjolski |
| Valuta | kecal (quetzal) = 100 sentava |
Gvatemala, država u Sr. Americi, graniči s Meksikom na S i Z te sa Salvadorom i Hondurasom na JI. Na JZ izlazi na Tihi ocean, a na SI na Karipsko more; 400 km morske obale.
Prirodna obilježja
jezero Atitlán
U reljefu G. dominira planinski niz Sierra Madre, dio gl. niza amer. Kordiljera koji se ovdje u duljini od 300 km pruža u smjeru SZ–JI i čini gl. razvodnicu Tihog i Atlantskog oceana. Najviši dijelovi su na SZ, uz meks. granicu (više vrhova blizu ili preko 4000 m), a prema JI postupno se snižava. Tektonski izrazito aktivno područje s čestim potresima i mnogobrojnim vulkanima, među kojima se ističe Volcán Tajamulco, s 4220 m najviši vrh G., ali i cijele Sr. Amerike. Sierra Madre se prema JZ strmo spušta u priobalnu nizinu uz Tihi ocean, široku do 60 km. S od Sierra Madre pruža se niz gorskih lanaca (sierras) i dolina između njih, općeg pružanja Z–I. I ta su gorja viša u zap. dijelovima (Sierra de los Cuchumatanes, 3786 m), a redajući se prema S nizovi su sve niži te postupno prelaze u prostrani vapnenački ravnjak Petén, dio poluotoka Yucatán. G., ima općenito trop. klimu, ali je ona bitno modificirana reljefnim razlikama. Nizinski dijelovi imaju prosj. temp. od o. 27 °C s malim godišnjim odstupanjima, dok se u planinskom području s visinom temp. postupno snižavaju. Između 900 i 1500 m, gdje živi većina st., sr. temp. kreću se od 16–21 °C. Gl. kišna sezona traje od svibnja do studenog, ali sjev. i ist. eksponiranim padinama pasati donose kišu cijele godine. Najviše padalina (i više od 3500 mm) primaju područja uz Karipsko more i viši planinski dijelovi Sierra Madre, te sjev. nizina (2000–3000 mm). Nasuprot tome, neke doline u unutrašnjosti osjećaju i nedostatak padalina. Područje ravnjaka Petén pokriva trop. kišna šuma, koja je ponegdje (u zaklonjenim područjima s manje padalina) prošarana savanom. Planinska područja sierra pokrivale su listopadne i vazdazelene šume koje su, osim u nepristupačnim dijelovima, uvelike iskrčene; u višim dijelovima prelaze u planinske travnjake. Prir. prašumska i savanska vegetacija nizine uz Tihi o. također je uvelike izmijenjena. Krajnji jugozap. dio zemlje brojnim se kratkim, brzim i vodom bogatim rijekama (Paz, Coyolate, Nahualate, Suchiate i dr.) odvodnjava prema Tihom oceanu. U sred. dijelu, s od Sierra Madre i prema Karipskom moru, teče Montagua (o. 400 km), najvažnija plovna rijeka. Središnje planinsko područje odvodnjava se prema S rijekom Usumacinta (ulijeva se u Meks. zaljev) koja prima i nekoliko pritoka s ravnjaka Petén. Zbog vapnenačke građe ovdje je izražena i podzemna cirkulacija. Najveće jezero je Izabal (o. 600 km2) u blizini Karipskog mora, a od ostalih veličinom se izdvajaju Lago Petén Itzá na S i Lago Atitlán u Sierra Madri.
Stanovništvo
Tikal, obredno svetište Maya
U stanovništvu G. (više od 11,5 mil.) mogu se izdvojiti dvije gl. skupine. Iako se ugl. dijele po podrijetlu, vrlo veliku važnost ima i način života. Nešto više od 40% čine Indijanci Maya (Quiché, Cakchiquel, Kekchí, Mam i dr.). Govore indijanskim jezicima, žive indijanskim načinom života (odjeća i dr.) i važnijom smatraju pripadnost svojoj zajednici nego državi. Žive ugl. u manjim naseljima, slaba su obrazovanja i siromašni. Oko 55% st. čini druga skupina, ladini (ladinos) . To su većinom mješanci Španjolaca i Indijanaca, ali i oni Indijanci koji su poprimili “zapadnjački” način života, govore španjolski, žive većinom u gradovima, boljeg su imovnog stanja, pa se ta skupina ne smatra samo etničkom nego i socijalnom. Manjinu čine crnci, bijelci, mulati i zambosi. Služb. jezik je španjolski, a govori se i više od 20 indijanskih jezika. Najgušće je naseljeno područje vulkanskog visočja do 1600 m visine te dijelovi nizine uz Tihi ocean. U tim područjima živi o. 60% st. Prema S i I gustoća postupno opada; u području Peténa živi samo 10-ak st. na km2. U gradovima živi o. 40% st., od čega više od pol. u metropolitanskom području gl. grada, Guatemale (oko 1 mil. st., aglomeracija oko 2,5 mil. st.). Unutar aglomeracije gl. grada su i Mixco (407 700 st.), Villa Nueva (320 200 st.), Petapa (99 tis. st.) i dr. Ostali veći gradovi: Quezaltenango (127 800 st.), Escuintla (91 900 st.), San Juan Sacatepéquez (79 200 st.) i dr. Broj st. raste brzo, po stopi od 26‰ (prosj. 1980–2001). To je najviše rezultat visoke stope rodnosti (33–35‰) i vrlo niske stope smrtnosti (o. 7‰). Prevladava mlado st., pol. st. je mlađa od 18,5 godina. Mlađih od 15 g. je 43%, zrelog st. je 54%, a starijih od 65 g. samo 3%. Životni vijek iznosi o. 64 g. za muškarce, 66 g. za žene. Kršćanstvo je dominantna religija, iako je među Indijancima izmiješano sa starijim vjerovanjima. Oko 80% st. su katolici, većina ostalih protestanti. Školovanje je obvezno i besplatno, ali je velik nedostatak javnih škola pa djeluju brojne privatne. U ruralnim krajevima pohađanje je nepotpuno (samo 2–3 razreda), pa G. ima najviši stupanj nepismenosti u Sr. Americi – nepismeno je oko 22% muškog i oko 38% ženskog st.
Gospodarstvo
G. je u osnovi slabo razvijena zemlja koja se uvelike oslanja na tradic. gosp. grane, poljoprivredu i ponešto rudarstvo. Pokušaji liberalizacije i privlačenja stranih investicija nakon okončanja građ. rata 1996. kompromitirani su mnogim financ. skandalima. Nominalno visok BNP od 1680 USD po st. vrlo je neravnomjerno raspoređen i procjenjuje se da o. 75% st. živi ispod granice siromaštva. Poljoprivreda je najvažnija grana gospodarstva jer zapošljava najviše stanovništva i daje većinu vrijednosti izvoza. Gl. komerc. kulture koje se uzgajaju na velikim plantažama su kava (uz juž. rub visočja), banane (uz karipsku obalu), pamuk (u nizini uz Tihi ocean), šećerna trska, začini (kardamom). Na visočju se, za vlastite potrebe uzgajaju i kukuruz, povrće, grah, krumpir, riža; važno stočarstvo. Šumarstvo ima malo značenje, ali se šume intenzivno i neracionalno krče i spaljuju radi dobivanja obradivog zemljišta. Jedino značajnije rudno bogatstvo je nafta na području Peténa, a iskorištavaju se još i olovo, cink, bakar i zlato. Uz naftu, značajan izvor je i hidroenergija (daje 35% el. energije), a u gusto naseljenim područjima kao energent koristi se i drvo (u domaćinstvima i manufakturi). Ind. je slabo razvijena, a svodi se na preradu poljoprivr. proizvoda, petrokemiju, tekstilnu (i proizvodnju odjeće), nešto cementne i drvne. Turizam je u počecima, godišnje zemlju posjeti manje od milijun stranih gostiju. Uvoz je dvostruko veći od izvoza. Uvoze se sirovine, poluproizvodi, sve vrste industr. proizvoda (od strojeva do prehr. proizvoda), a izvoze kava, šećer, banane, nafta i el. energija, začini. Gl. partneri: SAD, Meksiko, Njemačka, Salvador, Japan. Promet je slabo razvijen, značenjem se ističe Panamerička cesta, koja prolazi preko visočja, te željeznica koja povezuje gl. grad s objema obalama. Gl. luka Puerto Barrios na Karipskome moru.
BNP (2001) 19,57 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 23%, industrija 19%, usluge 58%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 46,1%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001) 7,0%
Inflacija (1990–2001) 9,9 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2001) 4,1 %/god.
Uvoz (2002) 5,60 mlrd. USD
Izvoz (2002) 2,31 mil. USD
BNP (2001) 19,57 mlrd. USD
Udio BDP-a po sektorima (2001):
poljoprivreda 23%, industrija 19%, usluge 58%
Udio zaposlenih po sektorima (2000):
poljoprivreda 46,1%, ostalo industrija i usluge
Nezaposlenih (2001) 7,0%
Inflacija (1990–2001) 9,9 %/god.
Realan rast gospodarstva (1990–2001) 4,1 %/god.
Uvoz (2002) 5,60 mlrd. USD
Izvoz (2002) 2,31 mil. USD
Povijest
God. 1523–24. zauzimaju je Španjolci i uništavaju domorodačku državu plemena Quiché; 1527. uspostavljena je Generalna kapetanija G. koja je uključivala cijelu Sr. Ameriku. God. 1773. prijestolnica postaje Ciudad de Guatemala. God. 1821. G. se odcijepila od Španjolske; 1823–39. u sastavu Srednjoamer. Unije; od 1839. neovisna republika pod vodstvom Rafaela Carrere (do 1865). Gosp. napredak u drugoj pol. XIX. st.; koncem istog stoljeća dospijeva u gosp. ovisnost o SAD-u. Od revolucije 1871. na vlasti je (do 1944) Liberalna stranka. Od oko 1910. jača prisutnost američke United Fruit Company (UFC) koja snagom svojega kapitala postupno preuzima i prevagu u političkim zbivanjima u zemlji. Godine 1944. svrgnut je diktator Jorge Ubico (zvan “Tata”, bio na vlasti od 1931); vlast je preuzeo stranački savez Fronta nacionalnoga preporoda, za predsjednika je izabran Juan José Arévalo (1945–51), a 1945. donesen je ustav. Predsjednik Jacobo Árbenz Guzmán (od 1951) pokušao je provesti agrarnu reformu, čime su bili ugroženi interesi UFC-a; uz američku pomoć svrgnut je 1954. Ustav je ukinut i uveden “politički statut” na osnovi kojega je vojna hunta, na čelu s pukovnikom Carlosom Castillom Armasom, imala svu vlast. Ubijen je 1957. Novi predsjednik (od 1958) Miguel Ydígoras Fuentes (član Stranke nacionalne pomirbe) svrgnut je 1963; vlast je preuzela vojna hunta na čelu s bivšim ministrom obrane Enriqueom Peraltom Azurdiom; 1965. hunta je proglasila nov ustav; predsjednik (1966–70) Julio César Méndez Montenegro bio je prisiljen na ustupke voj. strukturama, što je onemogućilo učinkovito provođenje društv. reformi. Tijekom idućih desetljeća predsjedničku dužnost obnašali su ugl. generali (Carlos Manuel Arana Osorio, 1970–74; Kjell Eugenio Laugerud García, 1974–78; Fernando Romeo Lucas García, 1978–82). Od početka 1980-ih jača gerilski pokret oporbenih skupina sjedinjenih u Jedinstvenu revolucionarnu frontu. Godine 1982. novoizabrani predsjednik, vladin kandidat general Ángel Aníbal Guevara, svrgnut je u udaru skupine desničarskih časnika; za čelnika tročlane vladajuće hunte postavljen je general Efraín Ríos Montt, koji je ubrzo samostalno preuzeo predsjedničke ovlasti; pojačan je rat protiv gerile tijekom kojega su uništena mnogobrojna indijanska sela, a njihovo stanovništvo raseljeno. Državnim udarom 1983. vlast preuzima general Oscar Humberto Mejía Victores; režim represije nastavljen je nesmanjenom žestinom. Godine 1986. uspostavljena je civilna vlada (predsjednik Vinicio Cerezo Arévalo, kandidat demokršćana); bez uspjeha su vođeni pregovori s ljevičarskim gerilskim skupinama u cilju okončanja građanskoga rata, a njegovu su vladu žestoko napadale i lijeve i desne političke i oružane struje. Od 1991. do 1993. predsjednik je Jorge Serrano Elías; svrgnut nakon neuspjela pokušaja preuzimanja diktatorskih ovlasti. Naslijedio ga je Ramiro de Léon Carpio (do 1996); od 1996. predsjednik je Álvaro Arzú Irigoyjen, koji je potpisivanjem sporazuma između zaraćenih skupina (prosinac 1996) okončao 35-godišnji građanski rat. Predsjednici države nakon 2000: Alfonso Portillo (2000–04), Óscar Berger (2004–08), Alvaro Colom (2008–12) i Otto Pérez Molina (od 2012).