gvelfi i gibelini, nazivi suparničkih polit. struja u srednjovj. Njemačkoj i Italiji. Javljaju se nakon smrti cara Henrika V. (1125), kada u Njemačkoj izbijaju prijestolne borbe. Bavarski vojvode Welfi (njem. Welfen, tal. Guelfi) postigli su da bude izabran njihov kandidat saksonski vojvoda kao Lotar III. (1125–37) protiv oporbe švapskih vojvoda Hohenstaufovaca (ujedno i gospodara Waiblinga, otuda njem. naziv Waiblinger i tal. oblik ghibellini za njihove pristaše). Suparništvo se nastavilo i u doba vladavine Lotara i cara Konrada III. Hohenstaufovca (1138–52). U doba Fridrika I. Barbarosse (1152–90) nazivi gvelfi i gibelini dobivaju šire značenje (poglavito u Italiji). Nakon izbora Aleksandra III. za papu (1159), protivnicima cara Fridrika I. u Italiji pridružuje se i papinstvo te se otada gvelfi i gibelini razlikuju kao pristaše papinske ili carske politike. Borba između ovih dviju suparničkih strana nastavlja se i nakon izumiranja dinastije Hohenstaufen (1268), ali je s vremenom opala. Nazivi su se očuvali sve do XVII. st. kao imena suparničkih polit. stranaka u tal. gradovima, ali su odavno izgubili prvotno značenje.