gladijator, borbe gladijatora, mozaik iz Ville Borghese u Rimu
gladijator (od lat. gladius mač), mačevalac u bojnim natjecanjima; poslije profesionalni borac na javnim natjecanjima u Rimu. Podrijetlo borbi gladijatora je etrursko; isprva priređivano samo pri pogrebnim obredima. U Rimu se prvi put izvode ←264. i g. se naziva bustuarius (lat. bustum grob). Od konca ←I. st. borbe sve više organiziraju niži rim. magistrati. G. su izučavali borbenu vještinu u posebnim učilištima. Prema naoružanju i načinu borbe razlikovalo ih se više vrsta: g. naoružani galskim oružjem (murmillones), g. na kolima (essedarii), g. s trozubom i mrežom (retiarii), zločinci, osuđeni na borbu sa zvijerima (bestiarii) i dr. Isprva su borbe održavane na grad. trgovima, potom u amfiteatrima diljem gradova Rim. Carstva. Borbama je prethodio uvodni mimohod g. (pompa); u doba careva g. su pozdravljali Ave, Caesar, morituri te salutant (Zdravo care, pozdravljaju te oni koji će umrijeti). Potom se izvodila borbena predigra, da bi trublja najavila početak prave borbe. Poraženi g. mogli su biti pošteđeni smrti ako su gledatelji to izglasali mahanjem rupčića ili stisnutom šakom; ako su željeli smrt, okrenuli bi palac nadolje. Uspješni i proslavljeni pobjednici mogli su steći slobodu. U vrijeme Republike neki su rim. prvaci (Cezar, Milon, Katilina) od gladijatora ustrojavali vlastitu gardu. Poznato je i više ustanaka g.; najpoznatiji je Spartakov, a u carsko doba ustanak u Prenestu u vrijeme cara Nerona (I. st.) i za cara Proba (III. st.).