glagoljica, najstarije slav. pismo, sastavio ga je sv. Ćiril (Konstantin) poč. 2. pol. IX. st., vjerojatno po uzoru na grč. brzopisno pismo, s ugledanjima na neka druga pisma što ih je poznavao. G. se proširila u više ondašnjih slav. zemalja: u Češkoj i Moravskoj, Panoniji, Hrvatskoj, Bosni, Makedoniji, Bugarskoj itd. Najviše se upotrebljavala u Hrv. primorju i u sjev. Dalmaciji. Stariji je tip glagoljice obla g., mlađi je uglata g. (hrv. g.). Postojala je i brzopisna g. U crkv. knjigama u Hrvatskoj upotrebljavala se i do 1927. I danas se upotrebljava, za svečane prilike i dr. Riječ g. ušla je u hrv. jezik iz crkvenoslav. bogoslužnih knjiga u XIX. st.