glazbala, glazbeni, muzički instrumenti; naprave za proizvodnju glazbenih zvukova. Postojanje glazbala potvrđeno je još u paleolitiku, prije otprilike 40 000 godina. Uz brojne podjele još od antike (Kvintilijan, O glazbi), suvremene klasifikacije glazbala najčešće uzimaju u obzir podjele po sredstvima kojima se proizvodi zvuk kao ton. Žičana ili kordofona su ona kod kojih se zvuk proizvodi titranjem žica ili struna, s osnovnom potpodjelom na gudaća, gdje se zvuk proizvodi povlačenjem gudala (violina, gusle i dr.), i trzaća, uz pomoć trzalice (gitara, lutnja). Duhaća ili puhaća ili aerofonska proizvode ton puhanjem u cijev što dovodi do treperenja zraka, a razvila su se od šupljega drva, kosti, roga ili školjaka te se danas dijele na limena (truba, trombon, saksofon) i drvena (frula, flauta, klarinet, gajde, orgulje). Membranofonska glazbala (opnaši) zvuk proizvode udaranjem, trljanjem ili struganjem po napetoj membrani (koža, papir); razne vrste bubnjeva. Idiofonska ili samozvučeća glazbala su ona koja proizvode zvuk titranjem samog instrumenta, udaranjem (gong, zvona), trljanjem ili struganjem, treskanjem (čegrtaljka, zvečka). Elektrofonska ili elektronička glazbala javljaju se u suvremenoj glazbi te obuhvaćaju razne uređaje kojima se proizvode zvukovi i osobiti zvučni efekti, ili se uz pomoć sintetizatora i računalnim programima mogu skladati složena glazbena djela koja zamjenjuju upotrebu samih glazbala.