Gligo, Nikša, hrv. muzikolog (Split, 6. IV. 1946). U Zagrebu diplomirao književnost (1969), u Ljubljani muzikologiju (1973) s doktoratom (1984), usavršavao se u Kölnu, Salzburgu, Berlinu i Freiburgu. U Zagrebu utemeljio i vodio (1969–86) Muzički salon Studentskog centra, promicao novu glazbu i multimedijalnost, obavljao razne dužnosti u → Muzičkom biennalu Zagreb (od 1973), od 1981. predaje muzikologiju na Muzičkoj akademiji (1991–93. prodekan), objavljuje glazb. kritike, eseje i studije u zemlji i inozemstvu, član je više domaćih i stranih strukovnih organizacija. Dobitnik nagrada “Josip Andreis” (za knjigu Zvuk–Znak–Glazba, 1999), Ordena viteza franc. Ministarstva kulture. Najvažniji radovi: Vrijeme glazbe (1977); Varijacije razvojnog kontinuiteta: skladatelj Natko Devčić (1985); Problem Nove glazbe XX. stoljeća: Teorijske osnove i kriteriji vrednovanja (1987); Pojmovni vodič kroz glazbu 20. stoljeća (1996); Zvuk–Znak–Glazba (1999).