Johann Wolfgang Goethe
Goethe, Johann Wolfgang, njemački književnik i znanstvenik (Frankfurt na Majni, 28. VIII. 1749 – Weimar, 22. III. 1832). Jedan od najvećih njemačkih i svjetskih književnika. Svojim djelovanjem obuhvatio sve književne rodove, a bavio se i nekim područjima znanosti. Javlja se zbirkom poezije Annette (1767) i pastirskom igrom Zaljubljenikova ćud (1767). Druži se s J. G. Herderom. Pod utjecajem W. Shakespearea piše dramu Götz od Berlichingena (1773), u kojoj se udaljava od klasicističkih utjecaja te najavljuje nova gibanja u njemačkoj književnosti. Drama mu donosi uspjeh, koji se u europskim razmjerima širi pojavom romana Patnje mladoga Werthera (1774), u kojem afirmira sentimentalnost i kult osjećaja te doživljaj “svjetske boli” (→ Weltschmerz). Sljedećih desetak godina provodi na dvoru Karla Augusta u Weimaru te obavlja različite javne službe, što ga nakratko udaljava od aktivnoga stvaranja. Godine 1786. putuje u Italiju, gdje se pobliže upoznaje s antičkom i talijanskom umjetnošću. Godine 1787. dovršava drame Ifigenija i Egmont, a pojavljuju se i Tasso (1790) te Faust, jedan fragment (1790). Rješava se javnih funkcija i vodi kulturne ustanove. Godine 1795. objavljuje zbirku refleksivne i ljubavne lirike protkanu antičkim motivima Rimske elegije, a sljedeće godine Venecijanske epigrame. U tom se razdoblju druži sa F. Schillerom, na čiji nagovor dovršava roman Naukovanje Wilhelma Meistera (1796), koji će postati uzornim djelom takozvanoga razvojnog romana (Bildungsroman). Njihova suradnja u časopisima (Schillerovi Die Horen i Musenalmanach; Goetheov Die Propyläen), zajednička djela (na primjer satirična zbirka Xenia, 1796) te praktični koraci u provođenju reformnoga kulturnog programa snažno su utjecali na cjelokupnu njemačku umjetnost toga vremena. Uskoro se pojavljuje i poznati ep Hermann i Dorothea (1797), kojim će iznova oduševiti suvremenike. Godine 1806. objavljuje prvi dio Fausta, a 1809. roman Izborna srodstva te nakon desetogodišnjih proučavanja optike Nauk o bojama (1810). Nakon toga okreće se autobiografskim činjenicama te svojem bogatom iskustvu i tematizira ih u djelima poput Pjesništvo i zbilja (1811–14; posljednji dio 1831) te Talijansko putovanje (1816–17). Zbirka stihova i prepjeva Zapadno-istočni divan objavljena je 1819, a 1821. roman Putovanja Wilhelma Meistera. Godine 1832. dovršava drugi dio Fausta te je tako, dovršenjem jednoga od najpoznatijih djela svjetske književnosti, zaokružio opsesivnu temu na kojoj je radio skoro šest desetljeća. Posljednje godine provodi pregledavajući i uređujući mnogobrojna djela, u kojima je dosegnuo vrhunsku umjetničku razinu na različitim poljima književnog izraza. Kao središnja ličnost njemačke kulture svojega doba, Goethe je književnim, znanstvenim te plodotvornim kulturnim djelovanjem snažno utjecao na niz naraštaja europskih književnika. Nakon Goetheove smrti njegovom je književnom zaostavštinom upravljao njegov tajnik → Johann Peter Eckermann.