golijardi (franc. goliard proždrljivac; lat. clerici vagantes, vagi scholares), klerici lutalice i lat. pjesnici iz XI., XII. i XIII. st. Nazivali su se vaganti (skitnice, putujući svirači i lakrdijaši; po tome vagantska lirika) i golijardi (po tome poesia goliardica). Djelovali su u Francuskoj, Njemačkoj, Engleskoj i Italiji. Pisali su pjesme različita karaktera (ljubavne, vinske, baladne, satirične i sl.), u kojima se nalaze vjerski, svjetovni, ant. i nar. motivi. Svojom duhovitošću, životnošću i otvorenošću svjedoče o dinamici srednjovj. života koja se razvijala na područjima izvan neposredne kontrole potvrđenih autoriteta. Neke od tih pjesama okupljene su u zborniku Carmina burana. Među anonimnim golijardskim pjesnicima posebno se ističe pjesnik nazvan Archipoeta iz XII. st.