Gončarov, Ivan Aleksandrovič, ruski književnik (Simbirsk, danas Uljanovsk, 18. VI. 1812 – Sankt Peterburg, 27. IX. 1891). Završio studij književnosti 1834, nakon čega djeluje u državnim službama. Od 1852. do 1854. član ekspedicije admirala Putjatina na fregati koja je plovila od Engleske do Japana, a vratio se kući preko Sibira. Svoje doživljaje opisao u knjizi Fregata Pallada. Prvenstveno poznat kao pisac realističkih romana kojima će snažno utjecati na afirmaciju realizma i na mlađe književne naraštaje. Izdvajaju se poznati romani Obična pripovijest (1847), Oblomov (1859) i Ponor (1869), u kojima je kroz tridesetak godina dao uvjerljivu sliku ruskoga društva, stvarajući pritom galerije reprezentativnih likova ponegdje uzdignutih do simbola. Među njima posebno se izdvaja lik Oblomova, nadarenoga plemića bez sposobnosti za bilo kakvo djelovanje, čime je izrekao snažnu kritiku apatičnoga karaktera ruskoga plemstva (→ oblomovština). Taj će lik uskoro postati tipski u svjetskoj književnosti. Sam Gončarov pisao je i književne kritike te rasprave u kojima se zalagao za književnost realizma. Jedan od najistaknutijih ruskih književnika XIX. stoljeća.