Goti (gotski Gutans; lat. Gutones i Gothi), istočnogerm. narod; živio u Skandinaviji i na obalama Baltika. U I–II. st. sele prema JI sve do sjev. obale Crnoga mora. Sa starosjediocima Alanima i Sarmatima stvaraju snažne voj. saveze; od III. st. prodiru do obala Egejskoga mora. Car Klaudije II. porazio ih je kraj Niša, ali vladaju Dacijom. U IV. st. neka plemena prihvaćaju kršćanstvo (arijanizam). Prodorom u nove krajeve dolazi do podjele Gota na Istočne (Ostrogote, Greutunge), koji su nastanili područja juž. Rusije, i na Zapadne (Vizigote, Tervinge). Prodor Huna uništio je njihovu državu i potisnuo ih prema Z te otada Zap. i Ist. G. imaju zaseban pov. razvoj. Zap. G. prelaze limes, zaposjedaju obalu Dunava te dobivaju status rim. saveznika i postaju rim. plaćenici. Osamostaljuju se u doba Alarika; prodiru u Italiju i zauzimaju Rim (410); potom se povlače u Galiju sa sjedištem u Toulouseu (418–507), te u Španjolsku, gdje se njihova država održala do arap. prodora 711. Ist. G., zajedno s Hunima, pustoše diljem Europe, a nakon Atiline smrti nastanjuju se u Mađarskoj. Pod Teodorikovim vodstvom prelaze u Italiju (493), gdje osnivaju svoju državu u Ravenni. U njezin sastav ulazile su i pokrajine Dalmacija i juž. dio Panonije (Srijemska i Savska Panonija). Nakon Teodorikove smrti (526) država Ist. G. počinje slabjeti. Ostaci njihove kulture nalaze se diljem Hrvatske (Ilok, Dalj, Beli Manastir, Sisak, Knin, Pula, Drniš, Kašić, Vrlika, Solin i dr.). – Ogranak Ist. Gota koji je u III. st. prodro na Krim (Krimski Goti) održao se sve do XVI. st.