gotika, G. di Bondone Bijeg u Egipat, freska u kapeli Scrovegni u Padovi
gotika, prozorska ruža, XIII. st., Pariz, Notre-Dame
gotika, južni portal katedrale u Burgosu, XIII. st.
gotika, palača Ca’ d’Oro, 1427–36, Venecija, Canal Grande
gotika, Blaž Jurjev Trogiranin, Poliptih u crkvi sv. Barbare u Šibeniku
gotika, kapela Henrika VII. u Westminsterskoj opatiji
gotika, katedrala u Milanu, gradnja započeta 1387.
gotika, Sv. Marija i sv. Elizabeta, sred. XIII. st., Reims, portal katedrale
gotika (njem. iz lat.), stilsko razdoblje eur. srednjovj. umjetnosti od XII. do XV. st. Nastala i razvila se na tlu Francuske. Novi arhit. izraz i sustav gradnje obilježavaju karakteristični šiljasti lukovi i izduljeni svodovi, te visoke i smiono riješene građevine. U got. stilu podignute su velike reprezentativne prvostolnice (Amiens, Reims, Rouen, Chartres, Strasbourg, Köln, Münster, York, Westminsterska opatija i dr.), u kojima srednjovj. graditeljstvo doseže vrhunac tehn. savršenstva i oblikovne maštovitosti. Got. crkve imaju oblik lat. križa, s većim brojem brodova, često i transeptom, znatno proširenim korom, višekutnom apsidom s radijalno raspoređenim kapelama. Brodovi su odijeljeni nizom stupaca, posebice svežnjastih, koji se preko rebara spajaju u šiljaste lukove i tvore kostur koji nosi svod i krovište. Izvana je građevina poduprta čvrstim stupovima i potpornim lukovima (kontrafori), koji završavaju šiljastim tornjićima (fijale). Rasterećeni zidovi mogu imati dekorativne galerije ili velike prozore koji u gornjem šiljastom dijelu imaju ornamentirano mrežište. Pročelja got. crkava urešavaju obično dva visoka vitka zvonika naglašavajući vertikale u čitavom arhit. sustavu. Portali, poglavito glavni, bogato su urešeni ornamentalnim, kiparskim i reljefnim dekoracijama. Iz sve bogatije primjene dekorativnih elemenata razvio se stil koji se u Francuskoj naziva gothique flamboyant (plamena gotika), u Italiji gotico fiorito (cvjetna gotika), a u Engleskoj Decorated i Perpendicular style (dekorativni i okomiti stil). U nekim eur. zemljama gotički formalni elementi primjenjuju se sve do u XVII. st., dok u Italiji prestaje već poč. XV. st. Kiparstvo i slikarstvo potpuno je podređeno arhitekturi i ima funkciju urešavanja istaknutih dijelova got. građevine (portali, kapiteli, prozori, galerije i dr.). Za got. kip karakterističan je naturalizam – detaljno i pomno obrađena draperija, produhovljen izraz lica. Slikarstvo se, poglavito u Italiji, pojavljuje kao zidna narativna dekoracija, krilni oltar ili samostalna slika. Najznačajniji su slikari braća Van Eyck, Hubert (o. 1366–1426) i Jan (o. 1386– 1441), R. van der Weyden (1399–1464) i H. Memling (o. 1433–1493) na S Europe, zatim sienski slikari XIV. i XV. st. Simone Martini (1283– 1344), Duccio (o. 1255–1319) i najveći slikar gotike, koji je istodobno i preteča renesanse, Giotto (1276–1337). U doba gotike osobit procvat doživljava slikanje na staklu (vitraju) i knjiško slikarstvo (iluminacije). U umj. obrtu (zlatarstvo, drvorezbarstvo, izrada tapiserija i sl.) pojavljuju se gl. motivi got. arhit. dekoracije (oltari, pokaznice, korske klupe i dr.). Osim sakralnih građevina, u got. se stilu podižu palače, vijećnice, burgovi, utvrde, zgrade cehova i dr.