građansko pravo, skup prav. propisa kojima se uređuju imovinski odnosi građana; dispozitivne su naravi, tj. ostavljaju strankama da slobodno uređuju imovinske odnose, a zakonske odredbe primjenjuju se samo ako to stranke nisu učinile. Naziv potječe od ius civile, pravo rimskih građana. Zadržao se u eur. kontinentalnom pravu do danas. Dijeli se na obvezno, stvarno, obiteljsko i nasljedno pravo, uz nove grane kao što su autorsko, trgovačko, radno, stambeno. Općenitiji naziv: → privatno pravo.