grafologija (grč.) 1. Prosudba karaktera, psih. svojstava i duševnih stanja čovjeka na osnovi njegove rukopisa. Tumače se veličina i struktura slova, njihova izrađenost, debljina linija, veličina gornjih i donjih produžetaka, odnos prema okomici, međusobna povezanost i usklađenost, gustoća, prostorni odnosi između riječi i redaka itd. Počiva na pretpostavci da između rukopisa i psih. karakteristika osobe postoji psihofiziološki odnos. G. se javlja već pol. XVII. st. (tal. liječnik Camillo Baldo). Grafolozi: J. K. Lavater, J. H. Michon, Crepieux-Jamin, G. Meyer, W. Preyer, L. Klages. 2. Vještačenje rukopisa, stručno utvrđivanje identičnosti rukopisa na temelju analiza njegovih specifičnih graf. osobina. Radi se iz prav. i knjiž.-pov. potreba (potpisi, oporuke, prijeteća pisma, rukopisi nepoznatih autora itd.).