gral, Legenda o gralu iz knjige Lancelotea du Laca
gral (starofrancuski: graal; provansalski: grazal; španjolski: grial; srednjovjekovni latinski: gradalis), ime legendarnoga čudotvornog predmeta (zdjele, plitice, kaleža, kamena). Prema srednjovjekovnim predajama gral je plitica iz koje je Krist jeo na posljednjoj večeri ili posuda u koju je Josip iz Arimateje skupio krv raspetog Krista. Alegorijska potraga za Svetim gralom predstavlja ideal kršćanskog života. Potkraj XII. stoljeća Robert de Borron piše trilogiju o gralu (Joseph d’Arimathie; Merlin; Perceval), skrivanom u engleskom dvorcu Corbenicu, gdje ga nalaze Perceval, Lancelot i Galahad. Ova je priča spojena s legendom o vitezovima “okruglog stola” te se kao tema nalazi u djelu Chrétiena de Troyesa Perceval ili priča o graalu. Od srednjeg vijeka priča o Svetom gralu imala je niz književnih, likovnih i glazbenih obrada, među kojima se izdvajaju Wagnerove opere Parsifal i Lohengrin.